Jednostavna25 (27) 
| birth city/country: | ZENICA / BiH | first step here: | 17/12 - 2008 |
| current city/country: | / America | network: | balkan |
| last time seen: | 15 h, 15 min | karma: | 594 |
my friends
|
Svijet ce ti oprostiti sve... osim... uspjeha i srece... Zato osmijeh na lice... neka ti zavide svi... ...a sta je istina... znaces samo ti :) Ako u zivotu dozivis poraz,ne dozvoli da u tvojim ocima zablistaju suze jer ljudi su zli na rusevinama tvoga srca sagradice spomenik svojoj pobjedi!.....Jer ljudi su pokvarena rasa, Prljava i zla I tko ljude sluša taj Uvijek nastrada!! Iskustvo kao da nas uvjerava kako samo budale imaju povjerenja,da samo budale vjeruju i prihvacaju sve. Ako je to istina onda je ljubav najbudalastija:ne temelji li se na povjerenju,vjeri i prihvacanju,onda nije ljubav! Ne zaboravi zivjeti,danas zivjeti,misli i na druge koje moras voljeti,njima moras od sebe dati ono najbolje,ne zaboravi da ti je svaki dan darovan kao vjecnost. Najvaznije je da pravu ljubav izgovoris cutanjem, osjetis osmijehom, pokazes pogledom, dotaknes srcem, jer... jedino tako ces znati da ljubav nije samo VOLIM TE Sva iskušenja, sva ispaštanja i sve patnje u životu mogu se meriti snagom i dužinom nesanica koje ih prate. Promenila riba more, rob cuvara, zverka gore, kozu zmija, duga boje, a ja samo tjeram svoje ...!!! ;] Ne može mesvako povrijediti... Nije svako dostojan da na njega obracam pažnju...:) Sve su velike srece slucajne... i nema covjeka koji je izmislio jednu srecu. Nije tacno receno da je svaki covjek kovac svoje srece.. tacno je, naprotiv, da je covjek uvjek kovac svoje nesrece. Jer od hiljadu nesreca ima samo jedna koja nas snalazi od Boga, a to je smrt, iako smrt nije nesreca, ili bar ne najveca... Sve druge bjede su djelo covjekovo, cak i sama njegova bolest. Sto uspjemo nasom pamecu, pokvarimo nasom cudi.. a sto uspjemo nasom dobrotom, upropastima nasim porocima. Jer ima nesto jace i presudnije od svih nasim sila, a to su nase slabosti. Covjek koji za svoje nesrece krivi drugog, vec time pokazuje da je ili malouman ili krivouman! Ima u dusi mojoj oziljak koji samo u snu boli. I ne znam od kog bola on je ostao,i da li je to bilo jutro ili suton kad se urezao u moju dusu..." Takva je nasa dusa. Ispunjena uspomenama koje nas rastuze,nasmeju,zabole. Ponekad namjerno diramo te stare oziljke iako znamo da nas ceka neprospavana noc. Pa onda kroz prozore gledamo u neko tudje nebo i uzalud trazimo one zvjezde ka kojima smo nekad davno upirali ceznjive poglede i samo njima odavali tajne prvih mladalackih ljubavi.Pa se naprezemo da cujemo onaj ljetni povjetarac sto je saputao u krosnjama drveca ispod kojeg smo se,drzeci svoju prvu ljubav za ruke,skrivali od radoznalih pogleda. Ali...umjesto tog sapata samo uzdah srca svoga cujemo. Prohujalo je vrijeme i mnoge vode protekle....nema vise ni parnjaca ni zvizduka vozova koji su najavljivali da smo blizu onog koji nas na nekom sivom peronu ceka uzdrhtalog srca.....uzdahnemo od nekog slatkog bola sto nam kroz srce mine... Od svega ostase samo uspomene od kojih se pobjeci ne moze.Cak i kada bi znali put sto vodi u zaborav,mi nebi posli njime.Vec se uvijek istom stazom vracamo sto vodi do mora uspomena.I uronimo u te talase koji nas miluju,nose,vuku u dubine....I plovimo,plovimo ka onim nekim dalekim,nedostiznim obalama sto nas svake noci zovu i mame. I onda se odjednom probudimo jer se uplasimo da cemo potonuti u tom uskovitlanom moru uspomena.A kad se pogledamo u ogledalo...vidimo ispod ociju nekoliko sitnih kapi...blistavih...slanih..." |
