Evo samo sto sam se digla iz kreveta,sjetila sam se svojih najboljih frendica..Prije kad god bih mi bilo tesko zbog neceg one su bile tu,zajedno smo izlazili i druzile se.Kako je koja nalazila decka tako se nas krug prijatelja samo sirio.Nikad nismo zanemarivali nase prijateljstvo cak ni zbog toga.Uvijek smo bile jedna drugoj najvaznije.Cinile smo jedan neraskidivi trokut obojen u crno ..(sve cetiri smo crnke )...
Kako vrijeme prolazi tako se i mi malo pomalo udaljavamo,ali ponovo ne svojom voljom.Jedna od njih se udala i ceka papire za Ameriku,koji ce ubrzo stici jer je vec sve gotovo..Samo jos par sitnica i to je to..Ne mogu reci da mi nije bilo tesko kad mi je to saopstila,jer ipak se znamo od malih nogu i ona mi je oduvijek bila potpora u svemu.Ali tjesila sam se tim da imam jos dvije frendice i da necu ostati sama.Medjutim jucer me sokirala vijest da i ova druga pripadnica naseg drustva ce da se uda.Nisam mogla da vjerujem."Ti jos ides na fax,neces ga valjda napustiti".Hvatala sam se za posljednju slamku spasa,nemoj i ti otici zavrsi fax pa onda.."Nina ovaj fax u Austriji nije priznat,mi jos ne idemo po boloniji,tamo cu upisati neki fax"."Pa zasto ti se toliko zuri najednom??" "Doslo je vrijeme da biram izmedju ljubavi i slobode,izabrala sam ljubav jer znas da volim svog decka.Ti me najbolje poznajes.Za cetiri mijeseca ce izaci zakon da niko iz Bosne nece moci otici tamo.A ja zelim biti s njim ".Ah razumijem te,ajd nek vam je obadvijema sa srecom ja i tvoja seka cemo se nekako snaci ovdje,jedino smo mi jos ostale."A onda se ona nadovezala nina ja idem u internat,ni ja necu biti ovdije iduce tri godine".O Boze dragi sta sam ti skrivila,pa kako cu ja bez vas??
Ne znam zivjeti bez svoih seki i ne zelim to..Ostajem sama jedini pravi prijatelj postaje mi moja soba i ovo cudo od racunara jer da njega nema ne bih imala kome da se pozalim na svoju samocu.Imam prijatelja ali nisu bas pouzdani,nikad se nisam vezala ni za koga vise od njih tri..Bile smo jedna drugoj luka spasa,uvojek smo bile skupa i u dobru i u zlu..
Cekaj Ninci pa nije ovo kraj svijeta,cut cemo se preko msn i ponovo cemo biti skupa i pricati kao i nekada,nase prijateljstvo ne smije uvenuti.Tjesila me jedna od njih..Dala sam joj odobrenje glavom jer vise nisam mogla da pricam,suze su me gusile.Tjesila sam se da je u pravu i da se necemo rastati skroz,mada sam u dubini duse znala da je ovo pocetak kraja jednog divnog prijateljstva... :(